Bez naziva

Galerija Nova, Zagreb

Naglasak na sporazumijevanju, te težnja k pojednostavljenju slikovnog jezika, sasvim je razumljiva. Sve manje su nam bliska apstraktna putovanja likovnih zagonetki.

Autor teksta:
Renata Margaretić
3/1/1993

Prvim koracima usvom likovnom istraživanju, Ana Požar je izbjegla tapkanje u mraku. Skokovitim upitima započela je razlaganje problematike likovne sintakse.

Ova mlada apsolventica Akademije likovnih umjetnosti, donosi nam na čitanje svoj prvi tekst, vješto sastavljen jasnim rječnikom dječje slikovnice. Dječjim sricanjem slogova, te prepoznavanjem slika: PROZOR-NEBO-PTICA, SUNCE-MORE, MORE-VAL..., dakle početnim učenjem jezičnih pojmova, Ana postupno oblikuje i svoj način govora.

Naglasak na sporazumijevanju, te težnja k pojednostavljenju slikovnog jezika, sasvim je razumljiva. Sve manje su nam bliska apstraktna putovanja likovnih zagonetki.

Anino djelo nije isfuravanje nerazumljivog ART-projekta, zatvorena vlastita život, kojeg može dokučiti samo mali krug upućenih. Ono nas zasipa brbljavim porukama lepršavih brodskih zastavica koje prepoznajemo već izdaleka.

Dakle, ikonografiju smo shvatili već prvim čitanjem, pomoću nje možemo dešifrirati nešto što bi moglo postojati iznad ili ispod, možemo povezati s onim što je izvan same strukture djela, ili pak s onim što je namjerno izostavljeno, neprikazano u djelu. Percepcija se naravno, automatski nadograđuje asocijativnim slojem, ali u ovom slučaju radi se o znakovima s asocijativnim potencijalom, a ne imperativom.


Djelo Ane Požar je mala molitva za komunikaciju. Ono moli razumljivim riječima, na razini kolokvijalnog govora, pokloniti nam jednu od svoji ogrlica s privjeskom. Njeni talismani posjeduju dar govora, talent koji tek počinje zračiti pod traženim pogledima blagonaklonih očiju ljubitelja likovnog nakita.

Međutim čisti simboli u pojednostavljenju Anina djela ne znače i simplificiranost forme. Naprotiv pročišćeni elementi djeluju aktivno, pa čak i agresivno u višestrukim kombinacijama same građe.

Dinamičnost forme, Ana postiže strukturiranjem i isprepletanjem odnosa boje, crteža i plohe s jedne, te reljefnih profilacija s druge strane.

Trajno titranje pozadine postignuto nezaustavljivim tijekom ornamenta u udubljenjima (ali i na uzvišenjima) ukida monotoniju, te posebno obogaćuje podlogu kao razigranu kulisu slike. Ipak pulsiranje te kulise Ana ne uznemirava slučajnim impulsima ekspresije. Njeno slikanje je mirno, opušteno igranje kockicama čistih boja. Njen crtež nije grafizam grčevite gestikulacije, već sigurno urezivanje granica oslikanih polja.

Snažne konstruktivne osobine uočljive su i na razini ornamenta (motiv) i dominantnog lika (tema slikane priče). Njihovim paralelizmima Ana naglašava čvrstoću kompozicije. Njenu tektoniku stvara pomoću središnjeg, elementarnog znaka koji svojom snagom centrira sve ostale dijelove slike.

Svojim jasnim amblemima, Ana se upustila u proučavanje zamršenih problema što se isprepliću na samim rubovima medija dvodimenzionalne slike i njena trodimenzionalnog istupa u prostor. Prateći sirovost primarne teksture materijala,ona upućuje na organsku toplinu drva, mekoću njegova oblikovanja, te skulpturalnu kvalitetu koja je prisutna u svakom njenom radu.

Ana Požar polako pronalazi i utvrđuje znakovlje kojim gradi i vlastiti heraldičkisvijet prepoznatljivih slika na lancu. A one su izraz uživanja likovnog življenja zanimljive individualnosti, koja već prvim djelima upozorava na svoju pojavu.