Užasi zavičaja je naziv niza fotografija i filma koji su snimljeni noću, pod crvenim svjetlom kazališnog reflektora koji sam iznio u krajolik Konavala, u travnju 2016. godine. Pogled na zavičaj je pogled u sebe; pogled na ugodnu, poznatu, suncem obasjanu sliku. Tom krajoliku što gledam pod suncem, svakodnevno, pristupiti treba i noću i promatrati isto. Zavičaj - postojbinu - postojanje. Rodno, životno mjesto, kraj i krajolik. Ovdje treba misliti misao o nepostojanju, a zatim pokazati znak života.
Užas je osjećaj suočavanja sa nepostojanjem, sa vlastitim krajem. Pripada samo pojedincu u vremenu koje posjeduje. A u svom domu čovjek je najsvjesniji nestajanja. U zavičaju najviše postojim, a on me najmanje treba.
U noći kada nastaju ovi radovi promatrač, s početka sam, dobija društvo. Priziva sebi bliske da zajedno gledaju mogućnosti života; užas koji vreba u nutrini poznatog, ljepotu koja nas očekuje u nepoznatom.