CYPRESS PRESS
Karmički stisak rijetko kad popušta. Njegov pritisak osjeća se cijeli život. Štoviše, ono najživlje u življenju upravo je taj pressing, taj otisak tisuća minulih života što se uvijek iznova natiskuju u našu svijest jednim jedinim, ali presudnim upitom: čemu?! Čemu press? Čempres?
Umjetnička depresija istom tu otpočinje! Umjetnikov zadatak, par exellence, glasi: olabaviti karmički stisak ne bi li se pritom otvorio anđeoski prolaz do nadusudnog žitka oslobođenih.
Susret sa smrću, još za života, stoga nezaobilazna je sreća svakog umjetnika. U njezinoj najbližoj blizini, udaljen od svijeta i života, iskušava on zrak slobode bez kojega ništa duhovno ne može disati, opstati.
Rekvijem čempresa grobnih time postaje više-nego-vojnovićevski prisan! Beskonačnost i konačnost udaljuju se i zbližuju u sumračnom dvosvjetlu tonski obojenog krajolika časomične čilipske čempresate: prijelaz mutno žuto obojane rosate u narančaste slojeve zraka prošarane zoomiranjem razzrnjenih kiparisa što sveudiljno drhte u sumraku svoj kobni balet na granici onkraja.
I baš tu, poput tamnih stećaka s ruba vječnosti, u kojima smrt i život plešu zajedno, više nego igdje, i više nego igda, vabi nas ta pokretna ulančana svita u lanac neprestanih rađanja što zbiva su u neiscrpivom bezdnu žudnje za životom.
Prihvatiti smrtni usud i usidriti se u svom stalnom sudbinskom liku zato se čini posve neumjetničkim! Tomu usuprot, bijeg iz te smrtnosti u besmrtnost sveudiljna pokreta, inače sutonski nepokretnog, vječnozelenog čempresnog mora, čije dno nijedno ljudsko sidro ne može doseći, iznjedruje na kraju za umjetnost ipak neolabavljiv karmički stisak: eto, čemu press, pa i čempresi.
Antun Nodilo