POVIJESNI OKVIR Smještaj ove palače, na izuzetnom mjestu u Gradu - samom kantunu njegove Place-Straduna ,neposredno iznad Orlanda, Gradske luže i crkve Svetog Vlaha daje naslutiti izuzetne momente u njenoj prošlosti. Vjerojatno je upravo ona bila mjesto muzejske zbirke Iva Aletina Natalija (1670 - 1743) dugogodišnjeg tajnika Dubrovačke Republike, člana Akademije Ispraznijeh, polihistora, jezikoslovca, sabiratelja ,čije djelovanje između ostalih spominje Serafin M. Crijević, opisujući tako i zasebnu prostoriju koja je pored zbirke knjiga rukopisa te numizmatike, sadržavala i obimnu zbirku prirodnina, minerala ,botaničkih uzoraka, školjaka. Postojanje raznorodnih zbirki, ozbiljnost njihove sistematizacije te znanstveno istraživanje građe upućuje nas da ovu zbirku nazovemo prvim dubrovačkim muzejem.1
Nakon Ivove smrti zbirku nasljeđuje njegov sin Antun, također u službi Republike. Antun je umro 1774. godine, a nedugo nakon njegove smrti požar u susjednoj kući oštećuje i Aletinovu kuću sa zbirkom.2
1775. godine ostaci zbirke su u sedam drvenih sanduka otpremljeni preko Rijeke u Paviju kao diplomatski poklon Senata Republike Caru Josipu II koji je tamo osnivao prirodoslovni muzej.
Čini se da je apatija i letargija Dubrovčana koju opisuje i sam Aletin presudila i ovom plodu živog duha koji je Grad nekoć imao.U budućnosti, kada u ovim prostorima bude moguće udomiti neke nove korisnike, primjereno bi bilo promisliti o sadržaju koji bi bio i memento djelovanju Iva Aletina Natalija.
Početak izgradnje ovog niza općinskih objekata datira u 1327. godina. Prve pregradnje usljedile su nakon potresa početkom 16 stoljeća, te Velike trešnje 1667. godine. Kuće koje postoje danas izgrađene su na srednjevjekovnoj matrici. Stambena arhitektura koja je namjenjena službenicima Dubrovačke Republike zadržala je vertikalni raspored gradske palače ali u daleko skromnijem obliku. Ovi barokni objekti predstavljaju model za rješenje poteza Place-Straduna. Zgrade imaju identičnu strukturu i sastoje se od prizemlja, prvog kata-mezzanina manje visine ,naglašenog drugog kata-piano nobile, i trećeg kata sličnih karakteristika kao i prvi kat te vrlo niskog potkrovlja. Nakon drugog svjetskog rata novo stanovništvo grada uvjetovalo je značajne promjene, najčešće devastacije, usitnjavanjem stambenih prostora, pa tako je i u ovom slučaju reprezentativna saloča - pianonobile prvog objekta u nizu cijele Place pregrađena u kuhinju i spavaću sobu. Konzervatorsko restauratorskim radovima provedenim u saloči objekta izeđu Polača 2 prezentiran je secesijski sloj oslika u izvorno baroknoj arhitekturi. Dakle ovdje nemamo objekt koji je kao cjelina proizvod razdoblja secesije, međutim dubrovačko područje doista ima mali broj takvih građevina. Uglavnom su to obiteljske kuće (vile) zastupljene u neposrednoj okolici grada gdje je bilo više slobodnog prostora za gradnju. Fasada odnosno vanjština ovih zgrada je najčešće ožbukana dekorativnim štukaturama .Korjene secesijskog utjecaja kod nas treba tražiti u Beču jer se većina arhitekata tog vremena školovala upravo tamo .Secesija je u naše krajeve donijela kvalitetne obrtničke radove koji su se razvijali u obrtničkim školama, kao radionice soboslikarstva, dekoracije pokućstva, radionice kiparstva, oblikovanje predmeta od kovanog željeza. Kasnije to postaju majstorske radionice unutar kojih su sačuvane mape s koloriranim uzorcima koje su poslužile za vježbu učenika .Saloča u palači Natali-Aletin je zato vrijedan primjer za Dubrovnik, jer u sljedovima obnove Grada olako se shvaća razdoblje 19. st., a zidni oslici stradavaju u većini dubrovačkih palača. Često puta sačuvaju se samo arhitektonski skeleti dok se interijeri koji govore o nizu promjena na samim palačama rijetko se čuvaju. Uglavnom zbog neprovođenja istraživanja, slabe suradnje arhitekta građevinara restauratora te nekažnjenog uništavanja, kulturnih dobara
AKLJUČAK Konzervatorsko-restauratorski radovi kao i istraživanje ovog oslika otkrili su jedan mali segment kulturnog ambijenta 19. stoljeća . Njegova važnost je zapravo u tome što je ostao sačuvan unutar povijesne jezgre grada, unutar bloka općinskih kuća koje čuvaju kontinuitet stambenih jedinica u općinskom vlasništvu od 13 st. do danas.Važno je održati kontinuitet spomenika ali je još važnije prikazati kontinuitet života. Sanacijom ovog oslika prezentirali smo jedan secesijski ambijent koji bi trebao biti dostupan javnosti.. Naš angažman bio je usmjeren na spašavanje i prezentaciju stropa kao najljepšeg primjera unutar prostora, iako smatram da bi bilo zanimljivo prezentirati veći dio oslika na bočnim zidovima da se stekne uvid u cjelinu pravi izgled saloče sa dekoracijama na bočnim zidovima.. U tom smislu smo prikazali jedan pravokutnik slikanog sloja na južnom zidu saloče, za koji smatramo da je kvalitetno izveden, te da bi ga svakako trebalo sačuvati u što većoj mjeri. Preporučamo da neprezentirani dio oslika i na ostalim zidovima, koji je ostao ispod slojeva preslika također treba sačuvati. Tako bi ostavili otvorenu mogućnost drugačije prezentacije budućim generacijama.
